Slikarstvo gotike

Vitraji s rozete i lancete sjevernog transepta katedrale u Chartresu iz 13. st.

Slikarstvo gotike obilježeno je isprva sporim razvojem, većinom se svodilo na umjetnost vitraja koja je potisnula prijašnje iluminacije samostanskih rukopisa. Oslanjajući se na romaničku tradiciju i pod utjecajem crkvene skulpture, u vitrajima se razvio plošni, ornamentalan stil bez trodimenzionalnosti.

Tijekom 13. stoljeća u Francuskoj se razvio „elegantni stil” u iluminacijama molitvenika, pri čemu se ljudske figure prikazuju uz sve više pažnje i detalja i s naglašenijim volumenom. U Italiji toga vremena slikarstvo je obilježeno „novobizantskim” stilom koji je uslijedio nakon križarskog osvajanja Carigrada godine 1204.

Duccio, Raspeće, detalj sienskog poliptiha Maestá iz 13. st. Primjer „novobizantskog stila” ranog gotičkog slikarstva u Italiji.

Developed by StudentB